Dobar dan. Htjela sam vam se obratiti za jedan problem vezano za mog roditelja, tačnije oca,jer kao njihovo dijete ne znam kako pomoći, pošto razgovor ne pomaže. Ima 63 godine i krajnje užasno ponašanje prema majci,koje mi kao djeca (iako smo udati i oženjeni i odrasli ljudi) ipak ne možemo mirno posmatrati, a izgleda ni pomoći našim pristupom, pa da vidimo da li negdje griješimo. Od mladosti je bio bezrazložno ljubomoran na majku, priređivao joj razne scene kad pođe do prodavnice čak. Nije joj nikada dozvolio da radi… itd., da ne dužim. Zadnjih nekoliko godina to paranoično ponašanje je kulminiralo do te mjere da ne smije ni poruku da pošalje što je neće izvrijeđati,pretvara se praktično u zvijer i svaki razgovor dalji s njim je nemoguć. Moram napomenuti da zaista nikada fizički nije nasrnuo na nju, ali je užasno psihički maltretira. Nije čak mogla s mirom poći u posjetu svom bolesnom roditelju odmah je krenuo s optužbama da ona možda tamo ima nekoga, a što je najgore od svega mi smo primijetili da on piše poruke drugoj ženi, te da se najvjerovatnije sa njom i viđa. Miran je jedino kada zna da je majka kući i kada radi do iznemoglosti sve moguće poslove. Uspjela sam više puta da se posvađam s njim, jer normalan razgovor nije bilo moguće voditi. I što je najžalosnije od svega i što me je zaista uplašilo je to što je on ubijeđen da su te neistine i nebuloze o kojim on priča istinite. Rekli smo mu čak da treba da se liječi, jer takvo ponašanje je daleko od normalnog. Nema čak srama kada je tu neko drugo lice prisutno. Bude me jako sramota kada prisustvujem takvim scenama a ujedno i jako nesrećna što tosve gledam a ne znam kako da pomognem. Ja se pitam da li je zaista to neka vrsta bolesti, poremećaja i ako jeste na koji se način to liječi? Na koji način mi kao djeca možemo pomoći, da li uopšte treba da se umiješamo?