Postovani,
Imam 15 godina, zivim u Crnoj Gori i prvi sam razred gimnazije. Osnovnu skolu sam zavrsila sa skroz odlicnim uspjehom i prvim mjestom na drzavnom takmicenju iz istorije. Mada mi osnovna skola nije pala lako… Desavalo mi se da mislim da dobijam napade panike… U cetvrtom razredu bila sam dezurni ucenik kada su djeca iz mog odjeljenja recitovala recitaciju za ocjenu. Sjutradan, bio je red da recitujem ja kao i oni kojima je nastavnica dala drugu sansu. Nastavnica me pomijesala sa nekim i rekla kako mi je ovondruga sansa za peticu i kako ce mi smanjiti ocjenu na tri i ako sam imala jednu gresku… Tu sam dobila prvi napad panike i moji roditelji su morali doci po mene jer sam se zamalo onesvijestila. U osmom razredu mislila sam da cu dobiti losu ocjenj iz fizike na pismenom zadatku. Kada sam se vratila kuci plakala sam nekih cetri sata i prestala tacno u 18h. Plakanje se nastivilo u 20h. I tako sam plakala sve dok nisam nazad dobila test. Dobila sam peticu…  Uvjek sam bila stidljiva, nemam nijednog prijatelja iz osnovne. Takodje sam obozavala slatkise i grickala sam nokte iz nervoze od kad znam za sebe…Avgusta 2019. godine moja kilaza dosla je do opasne cifre. Prvo sam isla na dijetu i zaustavila se na odredjenoj cifri. Jela sam dva obroka dnevno, brojala kalorije ali se nista nije mijenjalo. Doslo je ljeto 2020. godine. Odlucila sam da nesto moram da promjenim. Pjesacila sam satima… Provodila sam toliko vremena hodajuci da se desavalo da ne gledam prijatelje samo kako bih presla tih 15-16km. Do avgusta 2020. presla sam svoj originalni cilj i prvi put otisla u kupovinu odjece i kupila odjecu velicine koja odgovara mom uzrastu! Ne samo da sam ove godine smrsala,  marta 2020. sam se jednog jutra probudila i rekla sebi da vise necu grickati nokte. Ovi moji uspjesi trajali su do oktobra 2020. kada je ovdje u Crnoj Gori zapocela skolska godina. I pored toga sto sam imala malu kolicinu obaveza i olaksano gradivo (makar po mom misljenju) u odnosu na prethodne generacije plakala sam panicila i odugovlacila ucenje do zadnjeg trenutka. Ponovo sam pocela da se prejedam i povratila sam citavih 6kg!!! Pocela sam i da grickam nokte dok ne krvarim sto nisam nikada radila( a grickam nokte od kad znam za sebe). Nisam pravila nove prijatelje jer sam smatrala da je skola za ucenje i da mi je skola previse teska i bez “trosenja vremena” na prijateljstva. Tromesjecje se evo zavrsilo i nekako sam uspjela da predjem skroz odlicnim uspjehom(najvjerovatnije zbog olaksanog gradiva). Nastavnica biologije predlozila mi je da se prijavim na takmicenje, ali da je to moj izbor. Kada je ovo cula moja mama je insistirala da idem na takmicenje i ako sam joj rekla da mi se ne ide jer i ovako imam previse obaveza, napetosti i problema. Moja mama mi je rekla kako sam ja samo neradna i kako mogu da uradim sve sto zelim samo kad hocu i da je jedini razlog sto sam se  ponovo udebljala to sto sam se previse ulijenila jer sam joj vec pokazala da mogu da smrsam. Rekla sam joj da smatram da mi treba profesionalna pomoc  psihologa ili nutricionisye jer ja stalno  razmisljam o hrani. Svaki tren mog zivota posvecen je ili hrani ili knjizi. Ona smatra da bi mi psiholozi rekli isto sto i ona i da samo trebam da jedem kao prije i da je to jednostavno jer sam to vec jednom uradila… Kako da je ubjedim da mi zaista treba pomoc?Ja samo zelim opet da smrsam i da imam petice i makar jednu drugaricu, ali preko toga ja stvarno vise ne mogu! Ne pada mi na pamet da idem na takmicenje! Imam vec previse problema i malo prijetelja! Kako da objasnim ovo mojoj mami? Oduvijek mi govori da zgrabim sve moguce sanse ali ja sam sebi obecala da ove godine necu ici na takmicenja(ali me je sada strah da ako ne odem ove godine na takmicenje necu moci u drugom razredu)… Mislim da bi bilo bolje da sam napravila odvojene poruke za ove razlicite probleme jer sam ih veoma kratko i zbunjujuce objasnila. Izvinjavam se na uzasnoj gramatici i ne povezanosti djelova poruke, ali ovo sam iskucala na brzinu… Sta da radim?