Imam 18 godina i u poslednje vreme mi se cini kao da sve oko sebe sanjam nebitno da li sam u drustvu ili sam. Desava se da pricam sa nekim i samo se odjednom iskljucim i zapitam se ”da li ja uopste postojim?” Znam da sam tu, svestan sam svega sto se desava ali kao da to sve posmatram sa neke udaljenosti i ne mogu skroz da udjem u sustinu, da osetim taj razgovor, da se odusevim , da se rastuzim vec mi je sve to u nekoj izmaglici, ne verujem tome sto cujem/vidim… Pitao sam da li moji prijatelji imaju tako neka slicna iskustva, rekli su mi da je to sve u mojoj glavi… Ne znam jednostavno sta vise da mislim plasim se da ovo nije pocetak nekog ozbiljnijeg poremecaja…
Poštovani,
Na osnovu opisa simptom koji osećate veoma podseća na nešto što se u psihopatologiji zove depersonalizacija. Veoma često ona je prateća pojava konzumiranja psihoaktivnih supstanci, preživljavanja traumatičnih iskustava ili intenzivnijeg stresa, ali i kao simptom mnogih drugih psihopatoloških sindroma.
Pozvao bih Vas da razmislite o tome kada i kako ste počeli da doživljavate ovo stanje svesti. Da li možete da uočite da im je nešto prethodilo? Da li konzumirate marihuanu ili često dolazite u kontakt sa alkoholom? Da li Vam je trenutni period života stresan? Da li se Vama ili nekom Vama bitnom desilo nešto što je bolno i traumatično? Kako se Vi osećate izvan ovog simptoma koji Vam se javlja?
Srdačno,
Ognjen Vukotić