Odgovor 2013-07-05T16:35:24+00:00
asked 11 years ago

I mene takođe interesuje odgovor na ovo pitanje:
možete li mi reći nešto o uvaženoj predrasudi da su psihički problemi i poremećaji nešto što psihoterapeute mimoilazi. Nama običnim ljudima deluje kao da su poremećaji rezervisani za nas koji nismo terapeuti i psiholozi.
Ja bih još dodala da ne mislim na samo rad na sebi kada je sve ok pa poboljšavaju kvalitet života, već zapravo pre ili u toku svog rada kao psihoterapeuti da li ste nailazili na prave probleme tipa anksioznosti, depresije i sl. koje ste rešavali?

)

5 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Poštovana,

Na prvi deo vašeg pitanja odgovorio sam u prethodnom postu.

Dodao bih da teraputi naravno takođe prolaze korz depresivne epizode, tešku anksioznost i tome slično. Svakako ima terapeuta koji su u svom životu prošli korz teške krize i onih kojima je psihoterapija pomogla u prevazilaženju istih. Ova okolnost terapeutima daje osobitu podršku u redu. Borba sa ozbiljnim ličnim problemima neretko je deo puta koji nekoga dovede na psihoterijsku edukaciju, deo uloge terapeuta, deo životne misije da tako kažem.

S poštovanjem, Nikola

)

Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Ne razumem poslednju rečenicu

)

Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Ovo ne razumem najbolje ako možete pojasnite

)

Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Ova okolnost terapeutima daje osobitu podršku u redu. Borba sa ozbiljnim ličnim problemima neretko je deo puta koji nekoga dovede na psihoterijsku edukaciju, deo uloge terapeuta, deo životne misije da tako kažem

)

Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Kada iskustveno poznajemo neka stanja duše (kao što je recimo depresija) i kada smo našli načina da ih prevazilazimo u sopstvenom životu, to je podrška za rad sa tom vrstom problema kod drugih. Lična iskustva korz koja terapeut prolazi u svom životu, njegove patnje, teškoće zastoji, dobijau tako poseban smisao korz njegov rad. Na primer ako sam sam prošao kroz ozbiljnu, dugogodišnju depresiju ili zavisnost to će imati posebnu vrednost i dobiti svoj kranji smisao u mom radu sa depresivnim ili zavisnim klijentima. Ono što je bilo zastoj tako postaje unutrašnje bogatsvo (deo misije pomaganja drugima, deo uloge terapeuta.

Klijenti s teškim zastojima u funkcionisanju potiču kod teraputa njegov strah, nezivasnost, bol i navode ga da se iznova suočava sa svim tim stanjima i osećanjima kod sebe. Ova dinamika često je deo ozbiljnog terapijskog procesa (u literaturi recimo poznat kao rad na projekivnoj identifikaciji).

Nikola

)