Molim za savet 2016-10-29T00:41:24+00:00
asked 7 years ago

Pozdrav.
Imam 22 godina I trece godine sam na fakultet. Za sad dobro mi ide fakultet iako treba dosta ucenje i dosta truda. Skoro sam sve postigla ono sto sam zelela, imam divne drugarice, cesto izlazimo, jos mi fali da zavrsim fakultet ali za to je potrebno vreme, a i radim ponekad neki posao iako bi volela da nadjem neki stalni posao dok ne zavrsim fakultet ali u tome nemam bas srece…
Sa ocem ne pricam odavno, cudan je on karakter. Ponekad zavidim mojim drugaricama sto su one bliske sa svojim ocevima. Meni moj otac je poceo da mi smeta kad je samnom u istoj sobi pa cesto ga izbegavam da ne bi bila blizo njega da ga ne gledam iako me sramota da ovo priznam.
Ove godine sam izgubila dva drugara, jedan se samoubio a drugog su ubili. To me je veoma pogodilo. Posebno za ovog prvog jer smo ucili ranije zajedno i druzili se… Krivo mi je sto nisam mogla da mu pomognem, tu se vidi koliko dobra drugarica sam. Ponekad ga sanjam, pa posle nemogu da zaspim.
Sto se tice ljibavnih veza ja nikad nisam imala neku ozbiljnu vezu. Nekako mnogo sam razocarana od ljubav.
Kad sam bila srednje skole volela sam jednog decka i bila sam u vezu s njim dok se jedan drugi nije umesao i rasturio mi vezu. Posle taj drugi decko je poceo mene da maltretira i da mi trazi sex. Posle toliko vremena sam ga srela u autobusu i kad sam ga videla pocela sam da se gusim od straha iako znam da on sad nece da mi naudi. Jos uvek imam neki ogroman strah od njega.
Takodje i bivsi mi je kreten, ucenjuje me sa neke moje privatne slike celu godinu. Jednom sam bila sa njim da ih obrise al nije ih obrisao. A dok smo bili zajedno pricao mi je da mu verujem i zakleo se da ne bi uradio nikad takvo nesto. Ja ne razumem cemu ovakvo ponasanje??? Ako ih objavi to ce me dokrajciti. I ja sam covek od krvi i mesa.
Danas sam jedva cekala da zavrsi predavanje jer malo mi je falilo da zaplacem. Ne znam dali sam ja kriva o svemu ovome ili ne?

)

2 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 7 years ago

Poštovana,

Hvala vam što ste podelili vašu priču.

U životu nailazimo na različita iskustva koja svakako utiču na nas, na pozitivan ili negativan način. Svaka, sa druge strane možemo iskoristiti u svrhu našeg rasta i razvoja.

Kroz vaš post, prošle su različite kroz koje možete raditi na sebi i svakako svaka od njih ima svoju težinu i jačinu. Medjutim, nisam siguran kako su (i da li su) one medjusobno povezane?

Pogledajte u vaš odnos sa ocem? Da li ste u redu sa takvim odnosom? Kako biste vi želeli da vaš odnos izgleda? Da li ste razmišljali o tome da izadjete pred njega sa vašom temom neadekvatnog odnosa? Da li mislite da bi vam takva iskrenost pomogla? Ipak, različiti ljudi nas okružuju, te je jako teško živeti u životu u kojem se poredimo sa drugima i u kojem želimo ono što drugi imaju. Naizgled naše savršene fantazije, mogu nam upropastiti ono što mi možemo imati u sada i ovde odnosu sa našim bližnjim. Razmislite da li je to slučaj sa vašim ocem?

Smrt prijatelja jeste jedan veliki gubitak, ali kako vi vidite sebe u tome? Razmislite da li ste dovoljno ostali sa činjenicom da su vam vaša dva druga tragično izugibili živote? Vrlo je važno da sebi dozvolimo da tugujemo, onoliko koliko nam je potrebno. U suprotnom rizikujemo od toga da se pred potisnutim emocijama osetimo preplavljeno i izgubljeno.

Vama se trenutno svašta dešava, sve ste to i napisali. Ali možete li videti sa sobom u čemu ste najviše? Šta je ono što vam oduzima energiju? Šta je ono na čemu vam je fokus? Pokušajte da stanete i osetite to u sebi.

Razmislite o tome da vašim prijateljima i vašem ocu ispričate priču o ocenjivanju, verujem da će oni imati razumevanja i podršku koja će vam pomoći da izadjete iz ovakve situacije. Jako je važno da se osetite podržanom da tražite pomoć. Možda je ovo situacija koja će vas ponovo povezati sa ocem.

Srdačno,
Ognjen Vukotić

)

Psihoterapeut Team Staff answered 7 years ago

Ja sam ovo napisala samo da se negde izjadam jer neprijatno mi je da pricam bilo kome o svemu ovome.. Ove price nisu povezane ali napisala sam sve ono sto me najvise pogadja.
Normalno da nisam zadovoljna sa ovakav odnos sa ocem. Zelela bi da nas odnos bude normalan kao kod drugim ocevima i cerke. Mada ja i on nismo se bas slagali ni ranije kad smo pricali. Jaa jesam nekoliko puta pokusavala da popravim nas odnos ali bezuspesno, pa sam se vise navikla na ovakav odnos iako mi je bilo tesko. Ziv covek se na sve navikne. I ne mislim da ako mu ispricam pricu o ucenivanju da ce nesto smeniti. Mozda ce pomisliti da sam nepostena… Jednom kad sam bila u bolnicu nije dosao da me pita kako sam, pa neverujem da ce i ovo smeniti nesto.
Juce sam bas pricala sa drugaricom o mog druga sto se samoubio i pocela sam da placem jer nisam mogla nikako da se kontrolisem. Rasplakala sam i nju. Vise se nemogu ni kontrolirati, uhvatio me sram sto sam se rasplakala…
Ja nisam verovala da se on stvarno ubio ni kad sam otisla na sahranu, sve mi je bilo nerealno dok ga nisam videla da lezi bled i beo… Ja stvarno ne razumem zasto bi to uradio kad nije zivot sve tako crn ima i lepe trenutke.
Napisala sam i onu pricu kad sam bila srednju, to mi je bila jedna od prvih veza, i bas sam bbila srecna sto sam sa njim. Nekako posle to sta se desilo nisam uspela da se tako zaljubim, iako moje drugarice su imale i imaju sad duge veze. Ja za ovih 22 godina nisam ni imala neke veze. Svi su mi se muskarci ogadili.

)