ovako, ja idem u 2 razred gimnazije. pre par godina kada sam bila 7 razred izgubila sam telefon. zbog toga moji roditelji ne zele da mi kupe telefon jer sam neodgovorna a i kad bih ga imala samo bih buljila u njega. meni nije tesko da se naviknem bez telefona, ali smeta mi jer sam verovatno jedina koja nema telefon u celoj skoli. kada sam u drustvu, svi samo pilje u telefone, a ja bih rado zapocela neku temu za razgovor, ali mi se ne cini kao da zele da pricaju koliko zele da gledaju u telefon. kada sam u skoli onda uzmem citam nesto iako mi se ne cita, ucim iako mi se ne uci, srtam iako ne zelim da crtam, dok svi drugi pilje u telefone(ali ne bas uvek za vreme casova jer to nije dozvoljeno). a 70% njihovog razgovora je ko je sta postavio na instagram, ko je lajkovao, ko je sinovao, ko je stigao do kog nivoa u igrici, ali ja se tu osecam kao crna ovca sto bi se reklo. tako da ako imate neko resenje, molim vas recite mi.
Zdravo!
Mogu da razumem da ta okolnost cini da se osecas izopsteno na neki nacin. I mozda bas to moze biti podsticaj da nadjes neke druge oblike pripadanja ili prijatelje koji ne provode vreme piljeci u telefon.
Najzad po onome sto si iznela meni se cini da se ti bez telefona snalazis sasvim dobro.
Nikola