Gubitak roditelja 2013-04-02T11:42:09+00:00
asked 11 years ago

Poštovani!
Kako je nedavno( prije 15-ak dana) moj 16-ogodišnji rođak izgubio oca, uz kojega je bio jako vezan, molim Vas za pomoć kako se ponašati prema njemu.
Odbija bilo kakvu suradnju sa okolinom, odbija nastavak školovanja, a stalno bi boravio na kompjuteru.
Otac mu je bio autoritet, pa Vas molim za savjet kako se sada majka treba postaviti prema njemu, a i ostali…..

Hvala unaprijed!!!

)

2 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Poštovana,

Po sredi je velika trauma, ali naš psihološki aparat obično ima snagu sa njom izađe na kraj. Za to je potrebno puno vremena i strpljenja. Naša reakcija na ovu vrstu iskusva obično ima nekoliko faza. Dečak se sada verovatno nalazi u fazi negiranja. Kompjuter mu pomaže da nađe utočište u virtuelnom svetu i da se odvoji od traume, da ispuni vreme ne razmišljaući. Ovo je normalna reakcija kojom se on brani od osećanja koja bi za njega bila preplavljujuća i koja trenutno izgleda ne bi mogao da nosi.

Pošto je sve jako sveže, bilo šta što će dečaku pomoći da se nosi sa traumom je drobo, pa makar to bile i kompjuterske igrice. Takođe je u redu da neko vreme ne ide u školu ako to ne želi. Moguće je da bi odlazak u školu sada za njega značio suočavanje sa sopstvenom situacijom u očima drugova, suočavanje sa njihovim sažaljenjem, a to bi kod njega moglo kreirati mnogo osećanja stida i novo suočavanje sa trumom za koje još nije spreman. Takođe ne treba od njega zahtevati da učestvuje u ritalima vezanim za pokojnika, ako on to ne želi. Inicjalna faza žalovanja obično treje oko dva meseca i posle toga on bi trebalo da počne polako spontano da se vraća životu.

Važno je da ovo ne traje prdugo. Važno je dečaka nežno pozivati natrag u realan život i biti tu za njega ali ga ostavljti na miru ako odbija. Svaki dan je nova prilika da bude pozvan da npr. uradi nešto korisno, pospremi svoju sobu, postavi sto, opere suđe, ode do prodavnice, na bilo koji način pomogne majci ili bilo kome drugom. Tema smrti oca i pitanje kako se oseća mu može biti ponuđena za razovor, ali od strane nekog ko se oseća stabilno. Ako prihvati, što je vrlo malo verovatno, dobro je sa njim podeliti osećanja, ali osoba koja tom prilikom razgovara sa njim ne sme dozvoliti da sama bude prelavljena svojim osećanjima, već mora biti “kontejner” za njegova, ako se pojave. Najverovatnije će dečak još dugo odbijati razgovor o ovome i ne treba ga na to siliti.

Mislim da je za sada još uvak u redu da ne ide u školu ako neće. Za najviše sedam do deset dana pred dečaka treba izaći sa janim zahtevom da se odredi rok kada će krenuti u školu. Važno je od njega zahtevati, mirno i bez emotivnih ucena, da u školu mora ići, čim se bude za to osetio spremnim. Dobro je da tom prilikom sa majkom bude još neka osoba u koju ima poverenja. Važno je u vazi sa tim pokazati nežnu odlučnost. Neka sam odredi koliko mu još treba vremena. Nedelja, dve? Ako čitava stvar ipak ne uspe, treba je ponoviti za nekoliko dana. Mora nežno ali jasno da dobije poruku da se sa školom mora nastvaiti, kada se bude osetio spremnim.

Nije loše vršiti blagi nadzor nad sadržajima u koje je uključen preko kompjutera. Npr. neko u koga ima poverenja mogao bi ga zamoliti da mu pokaže koje igrice igra (nije strašno ako su agresivne), čak igrati se malo sa njim (uzeti dakle učešće u onoj aktivnosti koja je njemu bliska). Nije loše ponuditi mu da pozove nekog od bliskih drugova da dođe, nek se igraju zajedno… Nije loše videti da li je aktivan na društvenim mrežama i na koji način. Npr. neko ko mu je blizak i u koga ima poverenja mogao bi ga zamoliti da mu pokaže fotografije drugova sa fejsbuk profila ako ga ima. Zatim bi zajedno mogli gledati “novosti” na njegovoj fejsbuk mreži… Ako odbija ne treba ga siliti.

Dakle, važno je ostaviti ga na miru, ali biti prisutan i na raspolaganju, nežno ga pratiti i pozivati u odnos i u život, ostavljući ga na miru ako se ne odaziva. Ne dozvoliti da sve traje predugo, mesec i po, do dva je razumen rok da počne da pokazuje znake povratka u život. Ne sažaljevati ga! – bar ne tako da on to primeti. Jednostvno život teče dalje i to je pokruka koju treba da oseti u odnosu bliskih ljudi. Važno je imati poverenja u njega i u to da će njegov psihički aparat izaći na kraj sa traumom.

Ako vam bude trebalo još nešto slodbono me možete kontektirati.

S poštovanjem, Nikola

)

Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Hvala Vam puno na ovako iscrpnom ogovor!!!!
Puno ste nam pomogli!!!!!!!!!!!

)