Depresija 2016-09-29T23:09:33+00:00
asked 7 years ago

Postovani,
Usled nemogucnosti da sam resim situaciju u kojoj sam se nasao odlucio sam da se obratim za strucnu pomoc.
Po mom laickom misljenju vec mesec dana se borim sa depresijom(ne znam koliko su merodavni testovi na internetu ali uglavnom je ispalo da je u pitanju teska depresija).Sve je pocelo saznanjem da imam zdravstvenih problema i da cu morati ici na operaciju.Ubrzo zatim sam odbacen od osobe za koju sam emotivno vezan(uz recenice da se nisam pomerio godinama,da tapkam u mestu,u mojim godinama ljudi osnuju porodicu itd) sto je nazalost dobrim delom i istina.Poslednja stvar koja se na to sve nadovezala je ta sto nisam zavrsio fakultet a isticu mi godine studiranja i postoje sanse da mi dobar deo truda propadne uz nove finansijske zahteve.Osecam se poprilicno bezvoljno,malo sta me usrecuje i ne vidim izlaz iz mojih “problema”.Nocima ne spavama,nekad ne sklopim oka citavu noc a nekad se prvo prevrcem satima pa budem u nekom polu snu ostatak noci.Da li zbog ne spavanja,manjka koncetracije ili jednostavno nezainteresovanosti tesko mi je da obavljam svakodnevne aktivnosti(prevashodno resavanje tih par ispita sto mi je ostalo) Tesko mi je da uopste sednem a i kad uspem imam osecaj da ne mogu da zapamtim ni koliko je 7×8.Po ceo dan a i dobar deo noci analiziram stanje u kom sam i ne vidim kako cu stvari vratiti u normalu tj kad cu nastaviti sa normalnim snom i zivotom.Hvala na pomoci.

)

1 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 7 years ago

Poštovani,

Pogledajte: Zdravstveni problemi, iščekivanje operacije, prekid emotivne veze, šanse da veliki trud propadne… To su veoma stresne okolnosti. Sasvim je prirodno da na jednom ovakvom mestu u vašem životu osećate da vam je teško, da ste bezvoljni, da ste poraženi, da ste očajni. Štaviše, bilo bi prirodno da osećate ljutnju i tugu. Potpuno bi bilo neprirodno da uz sve ovo možete da učite i koncentrišete se, dajete ispite, kao da se ništa ne događa.

Dakle, ovo stanje je normalna reakcija na vanredne okolnosti. Svako drugo stanje bilo bi prilično nenormalno. Pokušajte to da shvatite i da date sebi vremena da se povežete sa svojim pravim osećanjima u vezi sa svim što vas je snašlo. Sada ste sebi potrebni, ali ne tako što ćete tražiti izlaz i analizirati, već tako što ćete nastojati da shvatite sebe i priznate teškoće za teškoće.

To može biti početak vašeg povezivanja sa sobom i svojim životom. Kriza je idealna prilika za to. A onda, kada se dovoljno povežete sa sobom, imaće ko da pravi korake, završava fakultete, radi, formira porodicu, odnosno to može biti početak vašeg izlaska iz zastoja.

Za sada je možda dovoljno da priznate sebi svoja razočaranja i svoj bol, da date sebi prostora za žalovanje zbog gubitaka i opraštanje, da se pripremite za operaciju. Razmislite da potražite pomoć stručnjaka. Postoje lekovi koji vas mogu podržati. Postoji vreme za oluju i kiše koje moraju pasti da bi se pojavilo sunce.

S poštovanjem,
Nikola

)