Da li se istorija uvek ponavlja 2012-07-24T08:38:25+00:00
asked 12 years ago

Pstovani,
Mozda ne spadam u kategoriju ljudi koja vam se obraća, ali, slučajno sam naletela na vaš sajt i ponadala se da možete da mi pomognete.
Imam 54 godine. Dve velike ćerke na studijama, supruga koga neizmerno volim, stalni posao, dobru familijarnu atmosferu. Ali, pre 10 ak i više godina, moj brak je zapao u krizu, naime, moj suprug je tada imao jednu dužu vezu iz koje je izašao ranjen i povređen, a ja sam ga verno čekala i nadala se da će se vratiti. Kada se nakon 4 godine vratio, rešila sam da tu stvar gurnem pod tepih,i nastavim dalje da živim. U to vreme sam pretrpela i težak gubitak oca koji mi je bio podrška u svemu, a i išla sam kod psihijatra, jer više nisam mogla da podnesem bol koji me je razdirao, nisam mogla da prestanem da mislim kako je on tamo sa njom a ja ovamo sama itd, itd i dobila sam napismeni izveštaj psihijatra da “pokušava manijaklno da ostane u braku”. To me je jako povredilo, pa sam odlučila tada da se sama “lečim” i to je dovelo do toga da sam imala 48 kg, da sam zamalo završila u bolnici na infuziji, i vrhunac svega je bila tataina smrt kada sma se jednog jutra zapitala čemu sve to, zar da mi deca budu opterećena time što ja nisam uspela da održim brak.
Opustila sama se posle očeve smrti, dovela nekako u red psihički, fizički se povratila i gle čuda, ubrzo posle toga i moj muž se vratio, ali ne zato što je hteo nego zato što je tamo dobio šut kartu.
Prešla sam preko svega, pokušala da nastavimo gde smo stali i od tada je prošlo evo već 10 godina, ali ona stvar ispod tepiha ne miruje. Malo, malo, ja ga podsetim kako sam bila širokogruda, kako sam prešla preko svega, a on kaže da ga baš briga sa puno ružnih reči koje nisu za ovo pismo.
Sada sam opet u istoj situaciji, uhvatila sam ga u prevari, što naravno poriče koliko je dug i širok. Deca više nisu mala, ne mogu sada od njih nista da sakrijem bojim se da se ne povrede gledajući nas kako sikćemo jedno na drugo. Poučena prošlim iskustvom, ne želim sebi da dozvolim da upadenem u stanje bolesti, ali već sam izgubila 8 kg, nemam volje da se krećem a kamoli da radim, ne želim decu da opteretim svojim crnim slutnjama i bojim se da će on ovoga puta prekratiti muke naše i zatražiti razvod. Posle 27 godina kakvog takvog braka, ja ne umem da živim bez njega, sad mi je krivo što sam mu rekla da znam za njegove izlete, sad bih da se on vrati pa i na dva dana nedeljno, samo da je tu.
ne znam šta da radim. iskustvo me nije ničemu naučilo. Potpuno sam u blokadi. Kad bih barem kod njega videla neku iskru u očima ili neki pokret koji bi mi dao do zanja da mu je stalo, bacila bih mu se opet oko vrata kao da nista nije bilo.
On je potpuno miran, deluje nezainteresovano i sa decom ima divan odnos kao da se ništa njie dogodilo. Na moje insistiranje da porazgovaramo, on odgovara radi šta hoćeš, idi gde hoćeš niko te ne sprečava, možeš i da se razvedeš a i ne moraš, baš me briga.
Bojim se dana kada ćemo se rastati. Razmišljam, kad već to nisam učinila pre više od jedne decenije, kada sam bila mlađa, sposobnija, deca bila mala, gde sada da se razilazimo, kada uskoro možemo i unuke da dobijemo. Njemu je svejedno, živi kako hoće, dođe, ode pa opet dođe i tako to traje veće mesecima. Deci to ne smeta, navikle su a ja nikako da se naviknem. Mislim, koliko smo se nekada mnogo voleli, pa me je napustio, sada vidim da je njegova ljubav prestala, pa nije ni čudo ako me napusti.
Da li je značajno da napomenem da na moje pitanje “Da li ti mene još volš”, već duže vreme nemam odgovor već ili ćutnju sa komentarom što si dosadana ili onaj odgovor “pa živimo zajedno”. Da li je indikativno što je još pre nekoliko godina rekao deci “Nemojte slučajno da me sahranite sa njom, sahranite me pored moga đeda, a nju stavite gde hoćete.”
I tako mogla bih da vam pisem dok ima hartije i olovaka na ovom svetu, ali nema svrhe. U grlu mi se pojavio spazam i mnogo mi je teško, čak i da ovo pročitam, a kamo li da sve proživim.
Unapred zahvalna SNEKI

)

3 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago

Postovana gdjo Sneki,

Nasem timu se obracaju ljudi razlicitih starosnih dobi i sa razlicitim zivotnim poteskocama, pa samim tim ne postoji neki odredjeni tip ljudi. Po tome sto ste nas pronasli je jasno da ste zainteresovani za sopstvene procese kroz koje prolazite i to je veoma pohvalno.
Izlete i vanbracne veze neki parovi uspeju da prebrode, neki ne, a sve u zavisnosti sta je do tih veza dovelo, koliko su trajale, i sta je ono sto one ostavljaju za sobom. po ovome sto kazete, kao da ste jedino Vi pokusali da”gurnete pod tepih” ono sto se desilo. A sami znate da kad se nesto gura pod tepih, ono nekako stalno strci i bode oci. Uz bracnu buru desava Vam se i veoma znacajan gubitak, gubitak oca, pa bi bilo cudno da ste kroz sve to prosli olako. Izvestaj pshijatra zvuci nekako grubo, i kao prst u oko cini mi se. Ja ne mogu da sudim o njegovom izvestaju ali razumem Vasu povredjenost istim. Kroz celo Vase pismo, deluje kao da se jedino Vi trudite da brak opstane, jedino Vas zanima da li to utice na decu i kako. Imam utisak da ste zapravo godinama sami u svemu tome, a upravo se samoce i bojite. Kazete da ne znate kako bi ste bez supruga, a nekako kao da ga ni nemate zapravo. Trazite od njega nesto sto on ocigledno ne moze da Vam da, i sto Vi vise trazite on se vise sklanja. Verujem da mi svi umemo da zivimo bez nasih partnera, ali je pitanje vise da li to hocemo. To je sasvim druga stvar. Jer kada kazemo da nesto ne mozemo tako ispada da je moc izvan nas, a kada kazemo da necemo onda mi biramo, i moc izbora je kod nas. Preporucila bih Vam da ako ne zelite kroz ovo da prolazite sami, se obratite psihoterapeutu, sa kojim cete videti kako Vi ucestvujete u svemu ovome, gde je Vasa odgovornost, sta je to sto Vi zelite, i sta Vam treba, i da se malo okrenete sebi umesto da konstantno gledate u supruga i u decu. jer kada se Vi ne vidite ne mogu Vas ni oni videti kako treba. Nagli gubitak kilograma, lezanje u krevetu, bez zelje za pokretom, i crne misli mogu da ukazuju na depresiju a njom se svakako valja strucno pozabaviti. Ne znam koliko Vam je ovo od pomoci, ali znajte da niste sami, i da nas mozete kontaktirati kada Vam trebamo. Puno pozdrava i zelim Vam da istrajete na putu samospoznaje.

)

Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago

Veoma sam vam zahvalna na brzom odgovoru. I ja sam razmišljala o poseti nekom specijalisti, samo treba da prepoznam taj momenat. Sve u nadi da će se on možda vratiti. Jer, ako presečem bojim se da ću ga zauvek izgubiti. Veliko vam hvala

)

Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago

Draga Sneki dirnuo me tvoj slucaj zato sto sam se pronasla u njemu i zato sto i sama satima sedim pored kompjutera trazeci pomoc za svoj problem. Mogu ti samo iz iskustva reci da sve dok budes zapostavljala sebe plakala i molila ga on ce biti siguran u tebe i tvoja istorija ce se nastavljati,nego okreni drugi list pokazi mu da i ti umes da zivis i da se smejes, posveti se sebi,izadji sa prijateljicom,ili se doteraj pa izadji sama taman sedela sama celu noc na nekoj klupi,veruj mi nece mu biti svejedno cak ce poceti on da se plasi tebe da ne izgubi,pozdrav sve najbolje

)