Borba sa depresijom 2020-02-26T20:40:52+00:00
Anonymous asked 4 years ago

Molim za savet kako da pomognem ćerki kojoj je dijagnoza depresija i anksioznost. Ona ima 32 godine i od pre osam meseci ide na terapiju,uz upotrebu lekova.Koliko vidim, ima poverenja u terapeuta, ide jednom nedeljno. Bilo je tu uspona i padova, vidim da joj je bolje i taman kad je krenulo, usledio je raskid sa dečkom sa kojim je živela dve godine. Od tada je bas loše. Uspeva da radi, ima svoju firmu, ali je često bezvoljna,nekad joj se ne ustaje iz kreveta, odlaze sastanke. Od mene očekuje pomoć, dodje, bude ceo dan kod mene, pričamo. Pomažem savetima koliko mogu. Oraspoloži se, puna je planova, ispravno prosudjuje, kaže da će da uradi ovo ili ono i od toga pola ne obavi. Živi sama, pristojno zaradjuje, lepa je, obrazovana ali sebe ne vidi tako. Emotivno je ranjiva i nesigurna. Koliko je u poslu odlučna i vešta, toliko je u drugim segmentima nesigurna i uplašena. Da ne kažem zavisna od podrške, moje, partnera, drugarica. Kao da joj stalno neko treba da je podigne i onda bude dan dva dobro i opet pad. Odrasla je jednoj normalnoj sredini, na zalost bez oca koji je napustio porodicu po njenom rodjenju i mislim sa je to neka njena bolna tačka. Strah od napuštanja. Prijatelji je savetuju, slušaju, pa odu. Ja sam tu stalno na udaru i ne znam kako više da se nosim sa tim. Traži mi savet, onda kao da me ne čuje i tako u nedogled. Umorna sam od stalnog cimanja i straha kako je danas, kako sutra. Poruka, mama nisam dobro, sta da radim! Onda sledi priče od dva sata, da bi se razgovor završio njenim zaključkom, ali ja ne znam šta da radim. Molim da me razumete, ne znam kako sa se više nosim sa tim. Imam muža, staru majku, obaveze. U penziji sam, treba mi nekad mir i tišina. Ovako sam stalno na oprezu,prosto nemam predaha. Da li je neljudski kad vidim da joj je teško da je ostavim i kažem da ne mogu da slušam više.Da li da ćutim i pustim da istrese iz sebe šta je muči, ne znam. Osećam se često iscedjeno, besno, umorno. Da li terapija može da pomogne i šta ja u svemu tome radim i dokle tako.Kažem joj da pita terapeuta za svoje nediumice, nisam ja stručna, ja sam mama, koja možda više odmaže nego što koristi. Nadam se da ste me razumeli, nije jednostavna tema ali mi treba pomoć kako sa nekim koga volim i ko mi je tako važan da postupim dok prolazi kroz ovakva stanja. Hvala.

)

1 Answers
Nikola Krstić Staff answered 4 years ago

Poštovana,

Ne bi sebi dozvolio da neko ponašanje etiketiram kao ljudsko ili neljudsko. Njazad, kada koristim taj atribut ja njime želim da kažem da je nešto razumljivo, pa bih u tom smislu rekao da je razumeljivo da vam način i količina kontakta sa vašom ćerkom ne prija i da imate potrebu da se zaštitite. Njazad Vi snosite odgovornost što učestvujete u nečemu u čemu zapravo ne želite da učestvujete ili bar ne na taj način i u toj meri, kao što imate svoju odgovornoszt za svoje neautentično pojavljivanje (mislim na vaše skrivanje vaših emocija).

Na ostala vaša pitanje nemam odgovor.

Srdačno,
Nikola

Mama replied 4 years ago

Poštovani Nikola,
bojim se da se nismo razumeli. Tražila sam savet za ćerku, odnosno stručno mišljenje, da li bi bilo štetno za nju ako bih joj otvoreno rekla da vodimo razgovore koji ne daju rezultata i kako a da se ona ne oseti da je ostavljena bez podrške. Da li sam upotrebila neku reč koja je vas privukla (neljudski) mislim da uopšte nije predmet analize i mog pitanja. Koliko sam shvatila vas cilj je da pomognete konkretnim odgovorom a ne da analizama da li sam se pogrešno izrazila. Morala sam nekoliko puta da pročitam vas odgovor da bih shvatla šta ste u stvari hteli da kažete. Hvala na trudu.

Nikola Krstić Staff replied 4 years ago

Poštovana,

To spada u ona pitanja na koja nemam odgovor. Ne znam da li se način na koji ste Vi tu za vašu ćerku može nazvati podrškom i ne mogu da procenim kako će na nju uticati ako joj Vi budete rekli da razgovori koje vodite nemaju razultate. Sve što mogu da kažem je, ponovo, da je ljudski, razumljivo i prirodno da vodite rečuna o sebi i da odbijete da učestvujete u nečemu što vam ne prija. Vaša ćerka je odrasla osoba. Po meni je pridno da je na taj način i tretirate.

Srdačno,
Nikola

)