asked 12 years ago Poštovani,
moj petnaestogodišnji sin provodi već par godina tako što odlazi u školu gdje je prilično dobar učenik, a svo ostalo vrijeme je zatvoren sam u svojoj sobi. Ne bavi se nikakvim hobijem niti sportom, nema prijatelja, ne izlazi iz kuće ako nije silom natjeran. Kolege iz razreda su jedno vrijeme dolazili do njega i molili ga da izađe, ali pošto on nije nikada pristajao, oni su vremenom odustali. Živimo u malom mjestu, pa on uvijek na molbe da se uključi u nešto odgovara da tu nema ništa što bi ga zanimalo. Uvijek je umoran i dosadno mu je. Jedino što radi osim učenja su kompjuterske igrice, gdje komunicira sa suigračima. S njima priča satima, smije se, i sve u svemu, ludo se zabavlja. Kada negdje otputujemo, pretvara se u drugu osobu, može satima hodati i razgledati, sve ga zanima, kao da se probudi iz sna. U školi komunicira normalno, na odmorima je s kolegama, vidim iz daleka da se zeza i nije po strani. Ali, kad svi iz razreda krenu na piće, on pobjegne kući.
Pitanje : je li ovo ponašanje patološko, pa ga trebam odvesti psihologu, ili je u granicama normalnog za adolescenta?
Psihoterapeut Team Staff answered 12 years ago Poštovana,
Veoma je teško na ovaj način napraviti bilo kakvu odgovornu procenu. Njegovo ponasanje moglo bi ukazivati na problem ili na svojevrsnu adolescentsku krizu, ali je teško sa sigurnošću reći šta je po sredi i kolike su razmere problema. Najzad moguće je da će on to i sam prevazići i da po sredi nije ništa ozbiljno.
Nedostaje informacija, npr. o ostatku porodice, ocu, kvalitetu vašeg odnosa sa njim, kvalitetu Vašeg života i Vašem zadovoljstvu/nezadovoljstvu… Sve ovo bi moglo biti relevantno.
Možda bi bilo dobro da otvoreno ali smireno razgovarate sa njim (kao sa odraslom osobom, ne s ciljem da se promeni, već da on čuje Vas i Vi njega), da mu objasnite šta Vas brine i pokušate da shvatite šta on ima da Vam kaže. Mislim da bi bilo dobro da psiholog porazgovara sa njim.
Srdačno, Nikola