Adolescent – problemi sa pusenjem i seksualnim identitetom 2013-07-30T11:35:33+00:00
Forum Život PitaCategory: Problemi mladih, Adolescencija...Adolescent – problemi sa pusenjem i seksualnim identitetom
asked 11 years ago

Ja sam roditelj 16 decaka, koji je krenuo nesto ranije u skolu i trebao bi da krene u treci razred gimnazije. Odlican je ucenik, u osnovnoj Vukovac, u gimnaziji nema sve petice, ali uz nevelike napore postize dobre rezultate i odlican je. Nema ni nekih izostanaka, sem poneko kasnjenje i odstranjivanje sa casa zbog smejanja par puta…. Kod upisivanja u gimnaziju nije hteo da poslusa nas savet i upise najblizu gimnaziju(iako je imao dovoljan broj poena), vec je otisao u neku drugu za koju je cuo da je laksa i gde je otisla grupa od 5-6 devojcica sa kojima se poznavao. Prelaskom u Gimnaziju pocinje da se druzi iskljucivo sa devojcicama, postepeno (nakon godinu dana definitivno) prestaje da trenira odbojku, koju je trenirao 5-6 godina, vise kao rekreativac, nego sto je bio “zagrizen”. Pokusavali smo da ga odgovorimo od odustajanja, ubedjivali ga da je to dobro za njegov razvoj i zdravlje i na kraju popustili. I muz i ja smo sportski tipovi, zdravo zivimo, ne pusimo, imamo stabilan brak, nismo hteli da ga prisiljavamo za odbojku, predlagali smo neke druge sportove, nije hteo, tacnije zestoko se opirao i mi smo prestali da insistirano, jer svi smo razliciti, mozda nije taj tip i gotovo… Imao je neku devojcicu u 7-8 razredu, gde se desio prvi poljubac, malo izlazaka i to se zavrsilo. Sa drustvom iz osnovne skole je na zdravo-zdravo, nista blize. U gimnaziji je poceo da pusi, sto smo primetili nakon 6-7 meseci, razgovarali o tome, obecao da ce prestati, nije to ucinio. Opet smo pricali, opet obecavao da nece vise, ukidali smu dzeparac, nosio uzinu od kuce, onda je uzimao od drugih i nastavljao. Pri tome, ako ne izlazi i ne ide u skolu, kuci ne pusi 5-6 i vise dana. Stalno je u zenskom drustvu i pocinje da pravi feminizirane pokrete rukama, nogama, ocima… Kad ga pitamo za musko drustvo kaze da nema sta da prica sa njima, da ga ne interesuju navijacke i huliganske price i sl. Nedavno je ostavio ukljucen razgovor na drustvenoj mrezi i muz je video da se dogovara sa svojim drugaricama (iz tog gimnazijskog okruzenja) oko kupovine dzointa.Tacnije, one ga nagovaraju da se pridruzi njima u konzumaciji, a on pristaje. Poneti tim saznanjem procitali smo sve konverzacije i otkrili da on zeli da nadje decka, da ga interesuje isti pol, a one su se sve angazovale da mu nadju nekoga i to je prica poslednjih godinu dana. Predlozi od komsija, konobara do gej-barova…. Naravno, da smo se prenerazili i zabrinuli. Citava situacija nas je izbacila iz koloseka, ne znamo odakle da krenemo. U razgovoru smo mu rekli za sva nasa saznanja, predocili nase neslaganje, bio je prestrasen i posramljen, nije imao objasnjenja… Razmisljamo o premestaju u drugu skolu, odlasku psihologu ili psihijatru… Sta vi mislite, odakle da krenemo?

)

2 Answers
Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Poštovana/i,

Verujem da ste veoma uplašeni i da su iznenađenja kojima ste bili izloženo velika. Prirodno je da nastoite na sve moguće načine da pomognete sinu. Nemojte međutim smetnuti s uma da ovaj problem ima dva kaja. Na jednom je on sa svojim strahovima, nesigurnošću, traženjima i lutanjima, a na drugoj ste Vi, pretpostvljam sa svojim strahovima i nesigurnošću. Da bi ste mogli da se nađete njemu, potrebno je da budete uz sebe. Pošto je sve ovo i za vas vrovatno veliki šok, potrebno vam je vreme da počnete da se smeštate. Ma kakvi pokreti napravljeni u panici i bez bavljenja sobom i svojom situacijom (u ovom slučaju načina na koji doživljavate ono što vam se događa) nisu dobri.

Vi ste sinu izvanredno važni i izvanredno potrebni i da bi ste našli način da budete delikatna podrška u ovom i za njega teškom trentku, izvanredno je važno da radite na sebi, na prepoznavanju i uvažavanju svojih strahova i emocija uopšte, jednom rečju na prihvatanju onoga što jeste ma šta to bilo i sposbnosti da budete uz nejga poštujući njegovu osobensot i specifičnost.

Što se mladića tiče, on je sada verovatno u veoma ranjivoj fazi. Otkriven je u nepoželjnom identietu i postoji velika opasnost da počne da se brani tako što će se zatvoriti. Stoga je važno da se sa njim postupa veoma nežno s razumevanjem i prihvatanjem, s ljubavlju. Biće vam potrebo puno hrabrosti pred životom i puno hrabrsoti da verujete u njega. Ljubav je sposobnost da verujemo.

Kada su adolescenti u pitanju veoma je važno da osete da ih uvažavamo kao odrasle osobe (ijako to barem psihički još uvek nisu). Mlade ljude sa seksulanom ambivalencijom važno je podržati da budu ono što jesu i da slobodno (vodeći naravno računa o merama samozaštite i granicama) istražuju svoju seksulanost kako bi videli šta su i šta žele. Mlada osoba pred punolestom ima i zakonsko pravo na svoj privatni život i veoma je važno da pokažemo da ta prava poštujemo. To je jedini način da zadobijemo poverenje kako bi mladi bili podržani da nam se obrate kada im je pomoć potrebna.

Adolescenti su ponekad nesigurni u svoj seksualni identitet i nije im sasvim jasno šta žele samo u mašti a šta u stvarnosti.

Svetska zdravstena organizacija zauzela je stav po kome homoseksulanost nije bolest niti poremećaj. Ni jedan poznati pokušaj “lečenja” homoseksualnosti nije deo rezulate.
Veliki stid, osećanje neadkvtnosti, neprihvatanje od strane okoline, nerazumavenje i osuda, oni su faktori koji osobama homosekslane orjentacije mogu naneti izuzetno veliku psihološku štetu.

Sasvim je u redu da sinu preporučite odlazak kod psihoteraputa. U krajnoj instanci možete otići barem jedanput, kako bi ocenio da li želi ili ne želi da nastavi. Ako ne želi on, možete ići Vi, jer je u svemu ovome pomoć vama potrebna je isto koliko i njemu (a možda čak i više.., po svemu što ste napisli on se u svom životu oseća relaitvno dobro). Ako ne želi da govori o svojoj seksulanosti ne treba ga siliti. Takođe sve vrste zabrana i osuđivanja mogu biti štetne. To ne znači da nemate pravo da od njega tražite da pruži čvrsta uveravanja da će paziti na sebe.

Na vašem mestu ja bi se usresredio na prevenciju eksperimenata sa drgom. Esperimenti sa drogom kod adolescenata, naročito sa marihuanom, ne predstavljaju retkost danas, i mi ne možete izbeći da se naša deca suoče sa životom i izvesnim iskušenjima koja on nosi. Većina adolescenata do velike mature proba marihuanu, a tek neznatan broj njih zapadne u neku vrstu zavisnosti i to se obično desi onima čije porodica je u krizi i koji imaju sklonosti.

Iskušenja su nam potreba da bi kroz njih rasli i sazrevali. Potrebno nam je da ponekad i padnemo. To su važne životne lekcije.

Svakao nije na odmet roditeljski nadzor, edukacija, razgovor, oprez i postavljanje granica, mada se iz vašeg pisma jano vidi da je u pitanju mladić koji drži do sebe i u čijem domu vlada red i briga za članove porodice. Veoma je važno da mu se pomogne da svoja lutanja i traganja izvodi na što bezbedniji način i sa što manje rizika.

Što se tiče ispisivanja iz škole mislim da je tu veoma važno šta sam želi. Mislim da je veoma važno da poštujete njegova prijateljstva i pozicije koje je u svojim socijalnim orkuženjima izgradio za ove dve godine. Devojke koje pominjete očigledno su osobe u koje ima poverenja. Poverenje je uvek skopčano s rizikom, ali je dobro što on ima društvo i što se druži, dobro je što među njima vlada uobičajna tinejdžerska lojalnost, dobro je što se oseća prihvaćeno. Usamljenost i izolacija su veoma opasne. Odnosi nam pomažu da prihvatimo sebe, a život nas uči kako da biramo ljude sa kojima će mo biti bliski.

Isto toliko je važno da on jasno razume vaš strah i zabrinost (kada je droga u pitanju) i da potrvdi da je svestan opsnosti i spreman da se čuva. Kada prekrši dogovore važno je da dobije kaznu koja je unapred dogovorena. To će mu pomoći da sam drži svoje granice i vodi račzna o sebi kada je u iskušenjima. U koju god školu da ga prebacite ne možete pobeći od činjenice da veliki broj mladih pre ili kasnije eksperimentiše sa marihuanom, najčešće bez posledica. To ne znači da ne treba da bude kažnjen kada ga ulovite u nekoj vrsti prekršaja pravila.

Za sve kroz šta prolazite i što vas čeka, najvažnije je da uložite napor da očuvate odnos međusobnog poverenja i uvažavanja a to je moguće samo ako adolescentu priđemo sa puno poštovanja i sa svešću da je on svoj čovek (za koju godinu i formalno-pravno). Pokušaj da ih iz straha zadržimo pod svojim patronatom više nego što im je potrebno, oni tumače kao direktno suprotsvljenje njihovom osnovnom zadatku, a to je napuštanje našeg patronata i samostalnsot u životu. Odnos je najveća vrednost a za to je potrebno mnogo hrabrosti i rada na sebi. Svako je kovač svoje sreće i preterano nastojanje da pomognemo (koje potiče iz naših strahova i ljubavi) najčešće stvar čini gorom. Panika i brzopleto postupanje sada mogu biti vaši veliki neprijatelji. Imajte u vidu da on sa svim tim već funkcioniše ceo svoj život, i to dosta dobro, da je relativno stabilan i bez vas i ovih vaših otrkića i da je on sam taj koji će morati da korača kroz život tražeći sebe i svoj put. Umesto da ga “predvodite” i da mu rešavate probleme, jednostvo budete tu za njega. Respektujte njegvu snagu, činjenicu da nije pravio veće probleme, činjenicu da je uspešan u školi, da se dugo bavio sportom, da je dobo i plemenito biće, da je inteligentan, pismen, obrazovan, savremen… Od ogromne je važnosti da imate poverenja u njega jer se na kraju radi o njemu. Ako ne budete našli načina da verujete i njega, neće ni on imati poverenja u vas, i može se braniti skrivanjem.

U načinu na koji pišete vidi se velika ljubav i brižnost. Velika je blagodet imati takvu porodicu kada se suočavamo sa životom i sve što ste ulili u njega biće mu od velike koristi. Verujem vaš sin neće biti sklon ekstremima. Sve ostalo je normalan i potreban deo odrastanja.

S poštovanjem, Nikola

)

Psihoterapeut Team Staff answered 11 years ago

Hvala na odgovoru i posvecenom vremenu. Trenutno smo svi konfuzni i tesko se borimo sa situacijom, ali nadam se da cemo se konsolidovati.

)