Питање 2018-09-24T18:34:24+00:00
Anonimna asked 6 years ago

Имам дечка на којем пре 3 месеца му је дијагностикован акутни стрес са менталним поремећајем. Био је у болници скоро 1 мјесец, а затим пуштен на кућни третман. Узрок његовог стања је то што његов отац пре 7 месеци доживео је критичан срчани удар и имале су доста финансијских проблема, застоја у раду, дугове и слично. Исто тако пре неколико година прошли су тежак период, јер је његова тетка (сестра његовом оцу) бавила се магијама и тада су морали да баце целу обућу и сву одећу и намештај из куће, јер су свуда по кућу налазили чудне ствари (конац, крв, мртве животиње, арапске молитве, а ми смо христијани и т н). Сада је неколико година касније убеђен да се све ово дешава због магије. Његова терапија док је био у болници, не знам, али након што је пуштен кући прво је пио Халдол, Мендилекс и диазепам, а прву контролу након недељу дана, отстранили су диазепам и на његово место су дали Лепонекс (clozapinum) јер ние могао да спава ноћу и будио се у 3 ујутро. После две недеље терапије (која му је помогла да спава више), променили смо психијатра који нам је рекао да не треба тако јаку терапију и отстранио је све осим халдол (диазепам,по потребу). Било је побољшање, полако престао да помиње магије, итд и следећу контролу смањили су му дозу Халдола (да би постепено престао да га пије) и дали су му рисперидон. Рисперидон пије већ три недеље, али опет се жалио да не може да спава сада и поново почео да прича да његово стање није у резултату стреса, већ магије и сматра да му не треба терапија.
Знам да је текст мало дужи, али ћу вам бити захвална ако прочитате све, јер ми је много битно да знам. Моје питање је следеће, веома сам забринута за њега, волим га и желим да знам да ли се ово стање стварно може излечити и за колико дуго времена? и да ли постоји још неки други начин да му помогнем да то лакше превазиђе, дал ја лично му могу помоћи, а да то није психотерапија јер ту код нас врло слабо се то ради. Надам се да ћете ми одговорити.
Хвала Вам унапред, желим Вам леп дан.
Поздрав

)

1 Answers
Nikola Krstić Staff answered 6 years ago

Poštovana,

Nažalost na prvi deo vašeg pitanja veoma je teško odgovorno odgovoriti. Stanje se može sasvim lepo smiriti i prevazići tako da se više ne ponovi, ali isto tako može doživljavati povremena pogoršanja. Čak i u tom slučaju, rad na sebi i upoznavanje svoje bolesti omogućava danas tim osobama da sa svojom bolešću relativno funkcionalno žive, tako da ni to nije kraj sveta. Uostalom svi vučemo hroničnu bolest ove ili one vrste. Mnogo zavisi od slučaja do slučaja a o poremećajima kod kojih se daju ovakvi lekovi još uvek se nedovoljno zna.

Kako će se stvari razvijati i da li će se u potpunosti smiriti ili će preći u neku vrstu hroniciteta, znaće se u periodu od tri godine od prve hospitalizacije. Dobro je što je sedam meseci prošlo bez značajnog pogoršanja i nove hospitalizacije.

Redovno uzimanje lekova i redovne kontrole su od velikog značaja da se stvari drže pod kontrolom. Ako mu je prethodna terapija više prijala možete razmisliti o tome da se vratite prvom psihijatru. Možda je jača terapija još uvek potrebna. U svakom slučaju ako je od promene terapije prošlo 3 nedelje i ako se on oseća gore, vrlo je važno da ode na kontrolu i iskreno kaže lekaru da mu se stanje pogoršalo ili da se vrati prethodnom lekaru.

Što se tiče pitanja šta Vi sa svoje strane možete da učinite, pozivam vas da budete svesni da verovatno najveću stvar činite time što ste i dalje uz njega. Verujem da vam je negde u sebi on na tome veoma zahvalan. Ako on u vas ima poverenja i ako ga vaša ljubav motiviše da se bori, onda je vaš odnos možda najveća sreća u nesreći koja ga je zadesila.

Deo ove bolesti je međutim ili nažalost sumnjičavost i nepoverenje prema svemu i svakome. Malo ili nimalo ćete postići ako ga budete ubeđivali u suprotno od onoga u šta on veruje. Pokušajte da utičete na njega da uzima lekove i da ide na kontrole. Ako možete zajedno raditi, makar male kućne poslove, to bi mogla biti velika stvar.

Mnogo dakle zavisi od stepena njegove funkcionoalnosti. Ako je on pre nego što su nastupili problemi bio funkcionalan, ako je radio, imao hobi, voleo životinje, imao zdravo društvo, putovao.., i ako je za ovih sedam meseci uspeo da povrati makar deo tih normalnih, svakodnevnih aktivnosti, onda je to veoma ohrabrujuće i daje lepe izglede na oporavak. Važi i obratno.

Nežno podsticanje na svakodnevne aktivnosti i rad (radna terapija), umereno težak fizički rad, slikanje ili vajanje, manuelni poslovi (ručni rad), planiranje budućnosti, zajednička maštanja, milovanja, razmena lepih reči i ljubavi, putovanja, hobistika, briga o životinjama ili o drugim ljudima.., od značajne su pomoći. Druženje sa životinjama (mačkama, psima, konjima) redovan su deo rehabilitacionog tretmana na najsavremenijim klinikama.

Drugi način da mu pomognete i ne manje značajan je da vodite računa o sebi. Bližnji osoba koje se razbole mnogo trpe i lako zaborave na sebe. Razmislite o tome kako se Vi osećate i šta bi vama pomoglo da budete bolje. Čuvajte se od toga da vam se život svede na mislju pomaganja vašem partneru! Razvijajte svoj život i izvan veze. Što se budete osećali bolje i što više budete zadovoljni sobom i svojim životom izvan veze, više ćete pomoći i njemu.
Što se psihoterapije tiče, ako u vašem mestu nema terapeuta, podsećam vas da se vrlo kvalitetna psihoterapija može dobiti i preko skajpa, a ako on ne želi na psihoterapiju, značajnu stvar ćete učiniti ako budete išli Vi.

Nadam se da sam bio od pomoći.

Srdačno,
Nikola Krstić

)