50

Da li je panični poremećaj isto što i anksioznost?

Anksioznost puta 100

ogroman olujni oblak sa munjama

Panika nije ništa drugo do veoma snažno izražena anksioznost. Panični poremećaj u psihijatriji spada u grupu anksioznih poremećaja. Ta grupa nosi naslov Neurotski, sa stresom povezani i somatoformni poremećaji.

Anksioznost se manifestuje kao stanje opšte zabrinutosti i strepnje, ponekad bez jasnog razloga, kao opsednutost negativnim mislima, negativnim očekivanjima koja nas čine nervoznim i napetim i o kojima ne možemo da prestanemo da mislimo.

Svi simptomi koji su karateristični za anksioznost mogu biti prisutni kod paničnog poremećaja (simptomi). Ne veži i brnuto. Anksioznost ne podrzumeva nužno i simptome panike.

Stga kažemo da je panika anksioznost puta sto.

Ono što je karakteristično baš za panični poremećaj a ne i za anksioznost, jeste pojava niza paničnih napada.

Panični napad je epizoda vrlo intenzivnog straha da će nam se nešto loše desiti. Užasnuti smo i osećamo da gubimo kontrolu nad sobom i podivljalim telesnim simptomima.

Drhtimo, srce nam ubrzano kuca, ponestaje nam vazduha, osećamo mučninu, osećamo trnce u ekstremitetima, osećamo vrtoglavicu, gubimo tlo pod nogama. Obično se intenzivno plašimo da ćemo se onesvestiti, dobiti srčani udar, da ćemo se ugušiti, da ćemo umreti ili poludeti. Obično se veoma intenzivno plašimo da će drugi primetiti da sa nama nešto nije u redu, da će nas čudno posmatrati, da će o nama pomisliti ko zna šta.

Panični napad je jasno definisan u vremenu

Panični napad je, za razliku od anksioznosti jasno definisan u vremenu. Obično počinje iznenada, neočekivano, bez vidljivog povoda, kao grom iz vedra neba, mada može biti aktiviran i određenom fobičnom situacijom. Svoj vrhunac dostiže za nekoliko minuta i obično traje od 5 do 10 minuta, u retkim slučajevima 30 minuta i duže. Treba naglasiti da je u stanju intenzivne panike naš doživljaj vremena promenjen pa će nam se obično činiti da napad traje duže nego što jeste slučaj. Blaži simptomi panike mogu se javljati i više puta uzastopce u kraćim vremenskim intervalima a da ne dođe do napada panike u njegovom punom intenzitetu. Tada pacijenti svedoče da su simptomi trajali čitav dan.

Anksioznost s druge strane ne nastupa tako naglo. Ona je više lebdeće, stalno prisutno stanje, koje nakratko zaboravimo dok smo preokupirani nečim drugim. Kada se vratimo kući, ostanemo sami ili legnemo na spavanje, anksioznost dolazi kao plima, polako nas preplavljujući.

Kod paničnog poremećaja veoma je intenzivan sam strah od paničnog napada (strah od straha), ili anticipatorni strah, kako se u psihijatriji ovaj fenomen još naziva. Napad panike lako je dovesti u vezu sa okolnostima u kojima se on dogodio, npr. na javnom mestu, a strah od paničnog napada onda može učiniti da takva mesta počnemo da izbegavamo što je način na koji panični poremećaj lako prelazi u fobiju (saznaj više).

Anksioznost se dakle od paničnog poremećaja razlikuje time što za panični poremećaj mogu ali i ne moraju biti karateristični svi simptomi anksioznosti uz pojavu paničnih napada.

Da bi nam bio dijagnostikovan panični poremećaj, neophodno je da smo doživeli četiri ili više paničnih napada u periodu od četiri nedelje (dakle barem jedan nedeljno, četiri nedelje uzastopce). Jedan ili nekoliko napada panike još ne znače da se može govoriti o paničnom poremećaju. Ima slučajeva u kojima dođe do samo jednog napada panike kao i onih kada su napadi panike retki. Tada se ne govori o paničnom poremećaju već o anksioznosti (ili nečem drugom) sa povremenim napadima panike.

Napad panike je obično vrlo dramatično iskustvo i za pojedinca i za njegovu okolinu tako da se ljudi zbog paničnog napada često obraćaju hitnoj pomoći ili lekaru opšte prakse. Sa druge strane mnogi, naročito muškarci i naročito u manjim sredinama, nikada se ne obrate lekaru kada su panični napadi u pitanju.

Napad panike udari i prođe, anksioznost ostane

Kod paničnog poremećaja veoma je intenzivan sam strah od paničnog napada (strah od straha), ili anticipatorni strah, kako se u psihijatriji ovaj fenomen još naziva. Napad panike lako je dovesti u vezu sa okolnostima u kojima se on dogodio, npr. na javnom mestu, a strah od paničnog napada onda može učiniti da takva mesta počnemo da izbegavamo što je način na koji panični poremećaj lako prelazi u fobiju (saznaj više).

Anksioznost se dakle od paničnog poremećaja razlikuje time što za panični poremećaj mogu ali i ne moraju biti karateristični svi simptomi anksioznosti uz pojavu paničnih napada.

Napad panike udari i prođe, ostavljući nas zabrinutosti karakterističnoj za anksioznost.

Da bi nam bio dijagnostikovan panični poremećaj, neophodno je da smo doživeli četiri ili više paničnih napada u periodu od četiri nedelje (dakle barem jedan nedeljno, četiri nedelje uzastopce). Jedan ili nekoliko napada panike još ne znače da se može govoriti o paničnom poremećaju. Ima slučajeva u kojima dođe do samo jednog napada panike kao i onih kada su napadi panike retki. Tada se ne govori o paničnom poremećaju već o anksioznosti (ili nečem drugom) sa povremenim napadima panike.

Napad panike je obično vrlo dramatično iskustvo i za pojedinca i za njegovu okolinu tako da se ljudi zbog paničnog napada često obraćaju hitnoj pomoći ili lekaru opšte prakse. Sa druge strane mnogi, naročito muškarci i naročito u manjim sredinama, nikada se ne obrate lekaru kada su panični napadi u pitanju.

Autor: Nikola Krstić

2018-06-07T12:27:40+00:00

About the Author: