50

Anksioznost i prisilne misli – brza samopomoć

Postoji mnogo načina da se radi na prisilnim mislima. Prvo što je važno dobro upamtiti je, da su negativne misli i očekivanja uvek pratilac života. Nije dakle moguće učiniti da se negativne misli i negativna očekivanja, strahovi i brige u životu uopšte ne javljaju. Štaviše one su potrebne da bi mogli da predvidimo i preventiramo moguće teškoće. Ono što jeste moguće to je da se količina i snaga negativnih misli smanji, kao i da naučimo da ih otpustimo. One tada više ne predstavljaju problem i mi sa njima normalno živimo.

Priđite anksioznosti s više strana

Da bi vaše prisilne misli zaista olabavile, potrebno je da se smanji nivo vaše opšte anksioznosti a za to je potreban ozbiljan rad na sebi. Na ovoj strani nalazi se veliki broj tekstova koji se bave tom vrstom rada, oslobađanje potisnutih emocija, rad sa (ne)svesnim negativnim uverenjima, fizička aktivnost, vežbe relaksacije, vežbe disanja, vežbe suočavanja.

Sve su ovo potrebni načini rada na sebi koji obično dovode do smanjenja opšte anksioznosti i svi su važni kao podrška kod prevazilaženja prisilnih misli. Dakle nemoguće je dovesti do povlačenja i slabljenja prisilnih misli ako se ne radi strateški i ako se problemu anskioznosti ne priđe sa više strana. U posebnom članku biće opisan rad na prevazilaženju prisilnih misli kroz otiskivanje dubokih negativnih uverenja koja iza njih stoje i rad sa tim uverenjima.

Ovde ćemo objasniti par kratkoročnih, jednostavnih strategija koje mogu dati izvesne rezultate u samoj situaciji kada nas prisilne misli opsedaju. Od ovih tehnika ne treba očekivati čudo, već neku vrstu prve privremene pomoći u akutnoj situaciji kada nas prisilne misli opsedaju.

Otkrijte smisao vaših prisilnih misli

Sve što postoji ima svoj smisao. Ma koliko to zvučalo neverovatno to važi i za naše prisilne ili opsesivne misli. Ako nam ovako nešto zvuči čudno to je zato što ne pozajemo prirodu naše psihe. Tolike godine učili su nas matematici i pravopisu, kao da je najvažnije na ovom svetu da umemo da rešavamo jednačine i da slučajno ne pravimo neke greške, jer to je sramota. I za sve to vreme nisu nas učili kako funcioniše najtananija i najsloženija stvar na ovom svetu, naša psiha. Tako sada znamo da rešavamo jednačine ako već to nismo odavno zaboravili, a o životu, smislu i načinu funcionisanja tog čuda prirode od našeg mozga ne znamo gotovo ništa.

E pa zato sada i ima toliko mentalnih teškoća. Vreme je da se stvari polako menjaju a naše tegobe su idealan način da nas vlastita psiha natera da je bolje upoznamo. I nema korisnijeg, interesantnijeg i lepšeg posla od tog, upoznavati samoga sebe.

Da bi ste na tom polju počeli da pravite prve korake, zapitajte se koja je svrha mojih prisilnih misli u ovom trenutku kada su se ponovo pojavile. Umesto čega se one događaju? Šta bih uradio da ih nema? Šta bi to iz mene izašlo umesto njih?

Na primer, velika složenost i brojna robovanja koja savremeni način života nosi sa sobom, zapravo u nama razviju mnogo frustracije koja nema načina da izađe. Ne možemo jednostavno vikati na svoga šefa ili ga prebiti zato što lupa gluposti ili traži od nas apsurdne stvari, zato što je nesposoban a ima moć da odlučuje o nama.

Šta Možemo a Šta Ne Možemo

Ne možemo, ili bar nije uputno razbiti televizor zato što vaš muž bulji u njega, umesto da se malo posveti vama i vašoj porodici. Ne možete ili bar ne bi bilo dobro udariti svojim kolima drugi auto zato što je mimo svih pravila i propisa bezobrazno uleteo ispred vas. Ne možete ili bar nije pamteno prebiti svog tinejdžera zato što ponovo spava do podneva i zatim se breca na vas kada ga šaljete u prodavnicu da kupi ono što ste vi zaborvili jutros, kada ste imali u glavi milion stvari. Nije prihvatljivo da razbijete glavu šalterskoj službenici zato što vas treći put vraća jer uvek fali još po neki papir.

Ono što možete to je da se odselite na pusto ostrvo ili da gunđate, režite i ponavljate u sebi jedan isti unutrašnji dijalog raspravljući se sa onima koji vas nerviraju.

Prisilne misli su vrsta pasivne agresije i upravo su tu da ne biste nekome razbili glavu. To je onaj mali ventil koji je neophodan da ne bi prekipeli.

Često u nama, bili toga svesni ili ne, zapravo postoji takva mešavina agresije, nezadovoljstva i straha, da kada bi smo to pustili napolje bez kontrole i kočnica, ne bi ostao kamen na kamenu.

Zato, kada vam se prisilne misli pojave, razmislite, umesto čega su one sada tu, šta je ono od čega vas čuvaju, šta bi ste zapravo uradili umesto njih, da li su one onaj maleni, makar i nerijatni odušak koji vam je povremeno neophodan.

1. Skretanje pažnje

Skretanje pažnje i angažovanje uma u drugom pravcu. Reč je o vrlo jednostavnoj tehnici. Njena suština je u tome da um, makar privremeno okupirate nečim drugim. Možete rešavati ukrštene reči, igrati video igricu, otvarati pasijans, igrati šah, čitati. Možete brojati prolaznike, bandere, računati broj pločica na zidu u domu zdravlja dok čekate red.

Možete kucati poruke svojim prijateljima, razgovarati sa nekim o običnim stvarima, gledati komediju. Možete uzeti da obavite neke poslove po kući. Kod primene ove tehnike možda će vam koncentracija biti slaba, i prisilne misli će se ponovo probijati. Stoga budite uporni i spremni da ćete mnogo puta morati ponovo da se preusmerite.

2. Slatka podvala

“Slatka podvala” je tehnika koja se sastoji u tome da u zamenu za odmor od prisilnih misli svome umu ponudite nešto slatko. Grickalice, slatkiš, bademi, lešnici, semenke su naročito dobre jer traže da ih čistimo zubima, integralni keks. Jedite polako i usresredite se na ukus. Cilj je da se mozgu pošalje poruka da je sve u redu, da brinete o sebi, da unosite hranljive materije koje će organizmu omogućiti da preživi.

3. Anksioznost i prisilne misli – napravite ravnotežu

Zapisivanje negativnih misli i smišljanje pozitivnih za protivtežu je jedna jednostavna i obično delotvorna tehnika.  Izvodi se tako što podelite list papira na dva dela jednom uspravnom crtom i sa desne strane crte zapišete svoje negativne misli i očekivanja. Snaga lekovitosti ove tehnike, ili tačnije ovog njenog dela, ogleda se u paradoksalnoj teoriji promene. Umesto da se borite da zaustavite tok prisilnih misli, puštamo ih da se pojave u što većoj meri, kako bi smo ih sve zapisali. Čim prestanemo da se borio sa negativnim mislima i čim na njih počnemo da gledamo kao na materijal koji je dobrodošao za našu tehniku, nešto se u nama menja i negativne misli, bar za taj trenutak prestaju da budu opsesija. Upravo naša borba protiv negativnih misli, naši pokušaji da ih potisnemo i zaustavimo, ono je što od njih stvara opsesiju. Uz sve to, ova tehnika nam pomaže da izrazimo sebe, i omogućava nam da zastanemo kod onoga što mislimo ili osećamo, što takođe ima terapijski učinak. Misli treba da bude što više i one treba da budu ispisane jedna ispod druge.

Gledanje života sa različitih strana

Drugi deo tehnike sastoji se u tome da svaku od tih misli ponovo i polako pročitamo i u vezi sa njom postavimo sebi neka pitanja. Prvo pitanje je da li je ovo realno i ako nije zašto nije. Drugo pitanje je da li je to baš uvek bilo tako. Treće pitanje je kako bi se stvari mogle odvijati kada bi išle ka pozitivnom ishodu. Četvrto pitanje je šta ćemo naučiti i dobiti ako stvari krenu naopako.

Na primer, ako sam s jedne strane napisao da se plašim da bi me partner mogao prevariti, na drugoj strani mogu napisati da ne mislim da je to realno zato što osećam koliko mu naša veza znači i zato što znam da povremeno imamo veoma kvalitetno zajedničko vreme. Odgovor na drugo pitanje je da, iako me je jednom prevario, ipak je ostao sa mnom. Odgovor na treće pitanje je da bi mu prevara mogla omogućiti da shvati koliko je to što ima sa mnom zaista dragoceno i retko, jer mi se baš dobro razumemo i verujemo u iste stvari. Odgovor na četvrto pitanje je da bi naučio da mogu da izdržim i napuštanje, bez obzira na to koliko to bolelo i da bi mi iskustvo ove veze mnogo značilo u sledećim vezama.

Ako je moja sledeća negativna misao da ja nikada neću uspeti da nađem novog partnera, odgovor na prvo pitanje je da to nije realno jer je oko mene puno ljudi. Odgovor na drugo pitanje je da sam uvek posle raskida, i nekog vremena za odmor nalazio drugu vezu. Odgovor na četvrto pitanje je da bi imao mnogo više vremena za sebe, svoj posao, svoje prijatelje, svoja putovanja, da ne bi stalno sa nekim morao da se uklapam, da ne bi stalno morao da strepim i tako dalje.

Ova tehnika poziva nas da život vidimo sa raznih strana i u punom bogatstvu njegovih realnih mogućnosti.

4. Autosugestija i afirmativne poruke

Pozitivna autosugestija, izgovaranje pozitivnih afirmativnih poruka, je još jedna laka i uvek primenljiva tehnika. Za svoje tipične negativne misli potrebno je da smislimo pozitivne koje bismo izgovarali sebi. Na primer mogu sebi ponavljati “opusti se i uživaj” ili “sve će biti u redu” ili “imam ljude koji sve čine da bi mi pomogli” ili mogu sebi jednostavno reći “otpuštam svoje brige” ili za one religiozne “prepuštam svoj život i svoje brige Bogu”.

Ova tehnika je posebno dobra kada se radi u kombinaciji sa vizualizacijom i tehnikama opuštanja o čemu ćemo napisati poseban članak.

5. Anksioznost i prisilne misli – paradoksalna strategija

Tehnika pozitivne autosugestije će nekad delovati manje a nekada više. Kada ona ne deluje vreme je da se ponovo vratimo paradoksalnoj strategiji. To može biti učinjeno kroz tehniku kreativnog izražavanja. Ona se sastoji u tome da izrazimo i uobličimo i na taj način izbacimo iz sebe svoje negativne sadržaje. Svoje strahove možemo nacrtati, naslikati, izvajati u glini, o njima možemo napisati pesmu ili priču itd. Kreativno izražavanje je vrlo moćna tehnika. Kada stanemo pred svoje strahove, strepnje i brige koje tako snažno želimo da potisnemo i kada im damo prostora da se pojave, kada za njih nađemo slike, oblike, boje, reči, stihove, događaje, uvek se osetimo rasterećenije.

Ovu tehniku često koristimo i na psihoterapijskim seansama. Deca uspevaju da se oslobode svojih strahova tako što ih nacrtaju ili odglume. Tehnika nije ništa manje delotovornija ni kod odraslih. Naravno, kao ni druge tehnike ni ona neće napraviti čudo, i potrebno ju je povremeno koristiti kao jedan vid duhovne prakse, kao vreme za sebe, svoju suštinu i njene sadržaje. Paradoksalno, kada svojim neugodnim sadržajima prestanemo da se odupiremo, kada prestanemo da se branimo i dozvolimo im da progovore, njihova snaga slabi i mi se osećamo lakše.

6. Natrag u telo: sve je lakše kad prostruji krv

Uradite nekoliko kratkih fizičkih vežbi dok se ne zadišete i ne preznojite. Oslobađanju od anksioznosti kroz fizičke aktivnosti posvetićemo poseban članak. Fizičke aktivnosti povlače energiju iz glave u telo, luče se hormoni sreće, troši se višak negativnog naboja. Ako uradimo nekoliko sklekova ili čučnjeva, ako se par puta popnemo uz stepenice, ako nekoliko puta podignemo i spustimo neki teret, tako da kroz telo procirkuliše krv, odmah ćemo se osetiti opuštenije i simptomi ankioznosti će oslabiti. Fizička aktivnost u nekom organizovanom smislu je takođe vrlo važan deo rada  na anksioznosti. Brza šetnja, trčanje, udaranje džaka za boks, pilates, joga, plivanje ili bilo koja fizička aktivnost koja vama prija, u značajnoj meri će vas rastertiti ankisoznosti.

7. Anksioznost i prisilne misli – unutrašnja podrška

Zamislite da su tu ljudi koji su vaša podrška i ponavljajte njihove reči koje vas opuštaju. O vizualizaciji kao posebnom spletu tehnika za rad na anksioznosti biće posebno reči u drugom članku. Kada vas obuzmu negativne misli pokušajte da ispred ili iza sebe zamislite neku osobu koja vam mnogo znači, koja veruje u vas i koja je u vašem životu važna podrška. Zatim razmislite o tome šta bi vam sada ta osoba rekla. Zamislite njen glas i ponavljajte neku afirmativnu poruku. Zamislite kako vas gleda sa razumevanjem i kako duboko u sebi veruje da ćete se vi izboriti.

8. Pozovite u pomoć sve ono što ste

Zamislite svoja iskustva i inicijacije u važne uloge kao sisteme svoje podrške. U trenucima povišene anksioznosti i kada nas muče prisilne misli mi obično zaboravimo ko smo, šta smo i šta smo sve postali, preživeli, preturili. Da bi ste se toga podsetili možete samo izvesti jedan jednostavan eksperiment koji ponekad radimo u psihoterapijskoj praksi.

Postavite iza sebe po jednu stolicu za svaku vašu bitnu osobu ili za svaku bitnu inicijaciju (ulogu) koju imate. Npr. ja sam završio filozofiju, uložio ogroman rad, izašao na kraj sa vrlo složenim zadacima na tom fakultetu i to je jedna stolica iza mene. Zatim sam kroz petogodišnju edukaciju postao psihoterapeut i to je druga stolica. Zatim sam radio sa stotinama klijenata i mnogima od njih sam uspeo da pomognem, to je moja treća stolica. Zatim tu je jedna stolica da predstavlja moje psihoterapijske učitelje. Još jedna stolica predstavlja moje važne prijatelje. Još jedna stolica predstavlja moju kuću, moj dom koji mnogo volim. Još jedna stolica tu je da predstavi moju ljubav prema prirodi u kojoj sam proveo mnoge divne trenutke u opuštenosti i tako dalje. Kada stanem ili sednem tako da te stolice čine moj front, da se nalaze s moje leve i desne strane, I iza mene, ja se osećam zaštićeno i podržano i smem da stanem pred bilo koji izazov.

Šta biste vi stavili na svojoj Stolici?

Razmislite dakle šta biste vi stavili na svoje stolice. Jedna moja klijentkinja je stavila svoga muža, njegove prijatelje koje mnogo voli, svoju materinsku ulogu (ima jedno dete), svoga dedu koji ju je uvek podržavao i verovao u nju. Deset godina radnog staža i iskustva u poslu kojim se bavi. Kada se okružila svim tim podrškama osećala se mnogo lakše. Pozvao sam je da ustane i pogleda kako to sada izgleda od preko puta. Videla je svoje mesto okruženo sa mnogo podrške i pozitivnih dela koje je do sada učinila i uspela.

Kada je jednom napravite ovu sliku možete i nacrtati ili je zamišljati u svojim vežbama. Tehnike koje su ovde iznete, tu su da se sa njima igramo i da ih kombinujemo na razne načine. Budite kreativni i intuitivni. Kreativnost i igra su važni načini rada na svojoj anksioznosti.

Autor: Nikola Krstić

2018-09-16T10:39:58+00:00

About the Author: