Disanje

Rečnik Geštalt Pojmova

Disanje je spontana, vegetativna akcija kontaktiranja sredine posezanjem za vazduhom u cilju zadovoljena potrebe za kiseonikom. Iako vegetativna (automatska), iskustvo pokazuje da nad ovom aktivnošću ponekad imamo voljnu kontrolu.

U geštalt psihoterapiji udisanje se dovodi u vezu sa posezanjem i kontaktiranjem, a izdisanje sa otpuštanjem (Margareta Spagnolo Lob).

U tom smislu na disanje se može gledati kao na ciklus kontaktiranja sredine, u smislu ciklusa kontakta i povlačenja. Stoga je veoma važan način na koji klijent diše tokom svog života i posebno tokom psihoterapijske seanse. Disanje tokom psihoterapijske seanse može poslužiti u dijagnostičke svrhe.

Zaustavljanje udisaja dovodi se u vezu sa retrofleksijom, zaustavljanjem originalnog impulsa posezanja u sredinu. Zaustavljanje izdisaja dovodi se u vezu sa konfluencijom, nemogućnošću otpuštanja i povlačenja.

Dijagostika disanja u relacionom geštaltu spontano se pretvara u intervenciju, tako što terapeut naglašeno udiše i izdiše na značajnim mestima ili  poziva klijenta da udahne i izdahne sa njom.

Opisujući iskustvo rada, klijenti ponekad kažu da su imali utisak da terapeut diše za njih. (Đani Frančezeti)

Učitaj još
2020-12-20T23:07:40+00:00

About the Author: